Žurna zadaća posvećenih

 

 

Ne samo da mi trebamo Mariju, već i ona treba nas, kao što smo već vidjeli. Uvijek ima smiješak za nas, jer zna, da nas Bog neizmjerno ljubi, a i ona nas također ljubi!

 

No, ne skriva pred nama svoje suze. Jer ona zna za opasnost u kojoj se bijedni grješnici nalaze. Nakon što odvrati svoj pogled od njih, svraća svoj pogled prema svojoj vjernoj djeci, s velikom molbom: Da joj pomognemo!

 

Ne budimo zatvoreni prema njezinim nakanama i njezinom pobjedničkom planu: „Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu. Sad kao nikad, kad se počeo ostvarivati moj plan, Sotona je jak i želi pomesti moje planove mira i radosti te vam dati do znanja da moj Sin nije jak u svojim odlukama. Zato vas sve pozivam, draga djeco, da molite i postite još jače. Pozivam vas na odricanje na devet dana, tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko tajni koje sam započela u Fatimi. Zovem vas, draga djeco, da sada shvatite važnost moga dolaska i ozbiljnost stanja! Želim spasiti sve duše i prikazati ih Bogu! Zato molimo, da bi se ostvarilo u potpunosti sve što sam započela. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ (Poruka iz Međugorja, 25.08.1991.)

 

Važna zadaća u djelu spasenja, koju nam Marija daje, jest pokora. Svi smo mi, svaki pojedinac, pozvani da činimo pokoru, da vodimo život u kojem pokora ima posebno mjesto. Ona je mogućnost za zadovoljštinu zbog krivnje grijeha i za spasenje, ne samo nas nego i drugih.

 

Iz velike poruke i proročanstva iz Fatime proizlazi ova žurnost na poseban način, kao i svi znakovi rata i razaranja oko nas, jer uvijek je to posljedica grijeha kao što jasno vidimo u svijetlu riječi Božje.

Ljudi su mogli biti pošteđeni od mnogih zala da su slušali Majku Božju – ali od mnogog su i pošteđeni, jer su ju ipak mnogi poslušali. Tu povezanost između grijeha i patnje svijet i dalje niječe i time uvijek opet stvara prostor novim ratovima.

Stoga je potrebano naše zalaganje iz ljubavi! Mi smo suodgovorni i ne smijemo našu braću i sestre prepustiti samima sebi! Izrazimo se ovako: Ako bi kod nas još postojala „zavist“, onda jedino prema onome, koji Bogu po Mariji zna prikazati one male teškoće u životu i koji se nečega odriče, da bi drugima koji to ne razumiju, pomogao doseći ono pravo i trajno, po milosti Božjoj kojoj Bog iz toga daje da nikne za njih. „Učinite iz svega žrtvu!“ To je Marija rekla djeci u Fatimi i to vrijedi još uvijek.

 

Gledajmo i nadalje na vječni cilj, na beskrajnu radost koju naša posveta pospješuje i za mnoge druge! Gospodin Isus neka nam udjeli svoju žeđ na križu za spasenjem svih i Marija svoju čežnju koja sudjeluje u oblikovanju korijena spasenja i koja i dalje djeluje!

 

Skrivene dušice su te, koje nose čovječanstvo i koje zadržavaju s Marijom Božju kažnjavajuću ruku, koje nastavljaju djelo spasenja.

 

U Međugorju je dvoma vidiocima, Vicki i Jakovu, pokazan pakao, a prije toga i djeci u Fatimi. Njima je nakon toga nebeska Majka rekla: „Vidjeli ste pakao gdje odlaze grješnici! Da bi se spasili, Bog želi utemeljiti pobožnost mom Bezgrješnom Srcu u svijetu. Ako se bude činilo ono što vam govorim, mnoge će duše biti spašene i nastat će mir. Rat se približava svome kraju…“

 

Majka Božja je u Fatimi upravo svu patnju čovječanstva proteklih desetljeća, sve do progona Crkve, pretkazala kao posljedicu grijeha. Napose je vjernike pozivala na obraćenje, jer Bog je u naše ruke stavio sudbinu i drugih ljudi, kao onima koji znaju i koji su njegovi poslanici i mi imamo spasonosna sredstva, ispovijed i Euharistiju! K tome se često podcjenjuje to, da nema Euharistije bez prave ispovjedi. Pričešćivati se, a nikad ne ispovijedati, je težak grijeh i mnogima je to postala tragična navika (vidi 1Kor 11, 29-34).

 

No, Bog želi da svi budu u nebu, i oni koji ga sada odbacuju i mrze. To se može dogoditi jedino po onima koji sudjeluju u davanju zadovoljštine za grješnike! Gospodin prima naše molitve i žrtve ljubavi za njih, napose u trenutku njihovog prijelaza u drugi svijet. Iako na njih čeka u čistilištu još dugo vrijeme čišćenja, oni su spašeni, ako to sami žele, a pretpostavljamo da većina to želi i prihvaća Isusa Krista u trenutku smrti.

 

„…Na poseban način, dječice, pozivam vas da molite za obraćenje grješnika, onih koji mačem mržnje i svakodnevnim psovkama probadaju moje srce i srce moga Sina Isusa. Molimo, dječice, za sve one koji ne žele upoznati ljubav Božju, iako su u Crkvi. Molimo, da se obrate, da bi Crkva uskrsnula u ljubavi. Samo ljubavlju i molitvom, dječice, možete živjeti ovo vrijeme koje vam je dato za obraćenje. Stavite Boga na prvo mjesto, onda će uskrsnuli Isus postati vašim prijateljem. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ (Poruka iz Međugorja, 25.03.1999.)

 

 

 

Čak ako mi pakao protjeramo iz svoje mašte, on postoji. Pomozmo
da nitko više po završetku svoga zemaljskog hodočašća ne dođe tamo.

 

 

U Međugorju je nebeska Majka rekla da se postom i molitvom mogu zaustaviti čak ratovi. Poziva nas na post dva puta tjedno. Ovdje dobro vidimo da je Međugorje nastavak djela koje je u Fatimi započela. Tko je za jedno, ne može zaobići drugo.

 

Jacinti i Franciscu je bilo preostalo još kratko vrijeme života ovdje, nakon što su sve potrebno saznali od nebeske Majke. Iskoristili su dane koji su im još bili preostali. U pismima Sestre Lucije koja su upućena nekim biskupima, koje je napisala u kasnijoj dobi života, ona priča uvijek iznova o revnosti koju je kod njih dvoje vidjela i o njihovom razumijevanju za pokoru.

 

Kad se Svetoj Bernardici pristupilo s prezirom u samostanu u kojem je provela zadnje godine svoga ovozemaljskog života, jer je provela mnogo vremena u krevetu, odgovorila bi na pitanje što tad čini: „Radim!“ Neka svatko s ovakvim uvjerenjem nosi svoj križ. Bog prepoznaje naše žrtve, ako ljubimo i mislimo na njegove zapovijedi. „Al’ se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti“ (Iz 53,10).

 

Imamo mnogo prilika za pokoru. Tu je svakodnevni križ, mogućnost molitve, posta i djela milosrđa. Pritom je preporučljivo primjerice moliti riječima kojima su Jacinta i Francisco molili: „O Isuse, ovo činim tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknadu za uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu!“ (Fatima, 13.07.1917.)

 

Također je i krunica djelo ljubavi prema bližnjemu. U krunici mislimo na sve ljude. Majka Božja kaže: „Kad molite krunicu, recite nakon svakoga otajstva: O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe“ (Poruka iz Fatime). To je volja Božja i naša!

 

Veliki dar nam je subota. Ona je od Crkve posvećena nebeskoj Majci. Subota stoji između petka, dana kad je Isus umro, i nedjelje, kad je uskrsnuo. Tog dana želimo posebno moliti na nakane Majke Božje, koja ne želi ništa drugo, nego spasenje svih ljudi, i po mogućnosti biti nazočni na svetoj misi, to je savršena žrtva našega Gospodina Isusa Krista. Svećenici bi mogli subotom slaviti zavjetnu misu u čast nebeske Majke. Duh Sveti je Crkvi za to s neba poslao posebnu (plavu) misnu knjigu s različitim predivnim misnim marijanskim tekstovima.

 

Majka Božja nam je po Sestri Luciji 1925. godine dala veliko obećanje, ako ju utješimo sljedećom zadovoljštinom: „Obećajem onima koji će se uzastopce 5 prvih subota u mjesecu ispovijedati i pričestiti, moliti krunicu i četvrt sata biti u zajedništvu sa mnom i pritom razmatrati tajne svete krunice u duhu zadovoljštine i oproštenja, da ću im na času smrti pomoći svim potrebnim milostima za njihovo spasenje!“

Samo 5 subota za tako veliki dar! 5, jer postoji 5 važnih razloga kojima se griješi protiv nebeske Majke, a time protiv Božanskoga milosrđa. To zahtijeva zadovoljštinu na zemlji jer je ona zadnji lijek čovječanstvu:
 

To su napadi:
1. protiv njezinog Bezgrješnog začeća,
2. protiv njezina Djevičanstva,
3. protiv njezina Bogomajčinstva,
4. protiv njezinog duhovnog majčinstva prema ljudima, čemu pripada gnjev zbog dječjih srdaca koja joj se svjesno oduzimaju,
5. zbog obeščašćenja i uvreda koje joj se nanose na njenim slikama i kipovima.
 

Majka Božja je priopćila 1929. godine Sestri Luciji: „…Toliko duša će biti po Božjoj pravednosti prokleto zbog grijeha kojima griješe protiv mene! Stoga molim za zadovoljštinu!“

Marija čini sve za spasenje, a mi?

 

Na brdu ukazanja u Međugorju pojavit će se trajan vidljiv znak, tako je navijestila Kraljica Mira. To je prilika da i oni još mognu povjerovati, koji tvrde da sada ne mogu ili kojima je zaista teško vjerovati u „svijetu“ u kojem žive, „gdje čovjek više zna od Boga“. Samo življena vjera je spasenje!

 

Pomozimo i mi da svi mognu vjerovati.

 

 

 

„…Molim vas, ne dopustite da moje srce plače krvavim suzama
zbog duša koje se gube u grijehu. Zato, draga djeco, molite,
molite, molite!...“ (Poruka iz Međugorja, 24.05.1984.)
 

 

(Iz knjige "Posveta je trijumf" od Franka Möllera)